ZAKON LJUBAVI

 

Pripremio: don Damjan Raguž

 

            Petak, 27. siječnja 2012.

 

Za vrijeme prošlog sustava govorilo se kako je osnovni zakon života, zakon borbe; u prirodi borba za opstanak, u društvu klasna borba.

Kršćanstvo naglašava jednu drugu misao. Papa kaže, osnovni zakon života nije zakon borbe, nego zakon ljubavi. Borba je često izraz mržnje, a mržnja je uvijek rušilačka snaga. Stvaralačka snaga je ljubav. Taj zakon ljubavi prepoznatljiv je i u prirodi. Kažu učenjaci da svakoga dana izgori tristo tisuća tona sunca da bi se oslobodila energija koja nas grije, svijetli.

„Sunce gdje bi bilo tvoje svijetlo da nema nas ljudi kojima svijetliš?“, pita Nietzsche. I sunce se dakle mora trošiti, žrtvovati. Ono nosi smisao u sebi jer postoji za drugoga. Svaki cvijet mora umrijeti da bi se rodio novi život. Zrno pšenice mora umrijeti da bi se rodila nova zrna i mi imali svagdanji kruh.

„Ako zrno pšenice ne umre, ostaje samo“, kaže Isus. Zato s pravom kažemo da čitava Božja priroda nosi u sebi simboliku beskrajne Božje ljubavi. Ta beskrajna Božja ljubav bila bi utjelovljena u Kristu. On je osloboditelj čovjeka. Kada je jednom čudesno nahranio mnoštvo kruhom htjeli su ga učiniti kraljem, mogao je tada zavladati nad njima. Kao da su mu govorili ono što je napisao Dostojevski: „Daj nam Kruha,uzmi našu slobodu“. Ali on je bio zaljubljen u čovjeka i njegovu slobodu, on je došao ne da vlada nad njima, nego da umre za njih. On je bio čovjek koji je živio za druge i umro za druge.

„Kroz život ja se probijam“ pjeva jedna moderna pjesma, i Krist se probijao kroz život,a li na tom putu nije nikoga rušio, gazio. Probijao se putem koji je išao na Kalvariju gdje je bio zgažen, razapet na križ za one koji su ga razapeli. Jedino ta ljubav koja je spremna živjeti za drugoga može ovaj svijet učiniti ljepšim, boljim.

Ovih dana kada se govorilo o djeci, jedan mladi čovjek je rekao: „Danas je dosta jedno dijete jer dijete mnogo košta“. Ako se vrijednost djetetova života počne mjeriti novčanim iznosima, materijalnim vrednotama, znak je da tu više nema ljubavi. Ako nema ljubavi nemamo ni budućnosti.

Krist je došao na ovaj svijet, prihvatio zakon ljubavi i išao na križ. Nije pitao koliko će ga to koštati, učio nas je onu kršćansku istinu kako nema Krista bez križa ni ljubavi bez žrtve.